Spomen-misnim slavljem te zagrebačkom izvedbom biblijskog oratorija „Ja sam put, istina i život” autora mo. Ivana Žana u crkvi sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu u subotu 12. travnja 2014. spomenuta je 46. godišnjica smrti križevačkoga župnika dr. Stjepana Kranjčića.
Dva dana prije, u četvrtak 10. travnja, sjećanje na župnika Stjepana Kranjčića održano je u Križevcima u kojima je svećenik Kranjčić zaslužio glas svetosti.
Misno slavlje
Misno je slavlje, uz koncelebraciju kanonika mons. Lovre Cindorija i dr. Denisa Barića, predvodio župnik župe sv. Marka mons. Franjo Prstec. U propovijedi je mons. Prstec podsjetio da je Stjepan Kranjčić živio u komunističkim vremenima u kojima su mnogi svećenici bili ubijeni ili zatvarani, kao što je bio ubijen i Stjepanov brat Matija Kranjčić, ozaljski župnik. „Odmah nakon Drugoga svjetskog rata, 1945., u našu je župu sv. Marka za kapelana došao Stjepan Kranjčić. Ostao je ovdje samo dvije godine, ali za župu je on bio pravo osvježenje, svjedoče naši župljani”, naglasio je mons. Prstec.
„Raniji župnik župe sv. Marka bio je Svetozar Rittig koji je 1943. otišao u partizane. Nazvao je novoga župnika Ivana Erjavca i odredio mu da izvjesi komunističku zastavu na crkvi sv. Marka. Župnik Erjavec mu je rekao da nema zastavu, no Rittig je rekao da će mu je poslati. Rittigu se usudio odlučno usprotiviti kapelan Kranjčić rekavši mu da na crkvi sv. Marka, koja je kraljevska i banska crkva, sigurno neće visjeti zastava s petokrakom zvijezdom. Rittig je uzvratio Kranjčiću da je bezobrazan, ali bilo je po Kranjčićevom”, prepričao je jednu scenu o Kranjčićevoj iznimnoj hrabrosti mons. Prstec pojašnjavajući da se Kranjčić kao Stepinčev svećenik usudio usprotiviti jednoumlju koje je tada vladalo.
„Udba je nakon svega Kranjčića protjerala iz Zagreba, morao je biti barem 30 kilometara daleko, pa je najprije smješten kod sestara karmelićanki u Hrvatskom Leskovcu odakle je pastoralno pomagao susjednom župniku Franji Kuhariću, a otamo je i doktorirao”, naglasio je mons. Prstec ističući da je Kranjčić poslije završio u Križevcima u kojima je proveo 16 godina, do 1968., te je umro u 50. godini života od tumora na mozgu u jednoj rimskoj poliklinici.
„Glas svetosti koji vjernici o njemu promiču 46 godina nakon što je umro, zaradio je svojom poniznošću, pastoralnom revnošću, asketskim načinom života i svojim supatništvom sa svakim čovjekom. Propovijedao je i uzorno živio Božju riječ u zgodnim i nezgodnim vremenima, zbog toga ga vjernici i danas drže za svećenika svetoga života. Molimo Stjepana Kranjčića da se moli za naše bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje, što je i njemu bilo svetinja”, zaključio je u propovijedi mons. Prstec.
Misu je glazbeno animirao Oratorijski zbor crkve sv. Marka evanđelista Zagreb „Cantores sancti Marci”. Izveli su Misu brevis in D, KV 194 Wolfganga Amadeusa Mozarta.
Oratorij
Nakon mise zbor je izveo biblijski oratorij „Ja sam put, istina i život” posvećen dr. Stjepanu Kranjčiću autora mo. Ivana Žana te ciklus pjesama za glas i orgulje na stihove Stjepana Kranjčića istoga autora mo. Žana. Koncertni su program uz Oratorijski zbor „Cantores sancti Marci” izveli solisti: Rea Alaburić, Boris Beus, Juraj Gorupec, Krešimir Grloci, orguljaš je bio Ivan Bosnar, dirigent mo. Jurica Petar Petrač, prefekt zbora Hrvoje Beban, a umjetnički voditelj programa bio je počasni Križevčanin mo. Vladimir Kranjčević.
Na kraju je izvedbe prefekt Beban uime zbora izrekao dojmove o križevačkoj i zagrebačkoj izvedbi Kranjčiću posvećenog oratorija, a autor mo. Ivan Žan ispripovijedao je da je cjelokupan koncertni program napisao kao zahvalu Stjepanu Kranjčiću nakon što je po njegovu zagovoru doživio milosno uslišanje. Voditeljica programa bila je predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić” Tanja Baran.
Zagrebačkoj izvedbi oratorija nazočio je bjelovarsko-križevački biskup mons. dr. Vjekoslav Huzjak te više svećenika.
