Blaženi Alojzije Stepinac 2. (god. XV.) 2008., str. 29.
U Velikoj vijećnici Gradskog poglavarstva u Križevcima u subotu 5. travnja dvanaestero znanstvenika i stručnjaka otkrivalo je život i djelo dr. Stjepana Kranjčića, križevačkoga župnika. Na inicijativu vjernika laika, znanstveni skup “Život i djelo dr. Stjepana Kranjčića” organizirali su Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Udruga za promicanje znamenitih Kri-ževčana “Dr. Stjepan Kranjčić”, župa sv. Ane, župa BDM Žalosne i sv. Marka Križevčanina, Grad Križevci, Ogranak Matice hrvatske Križevci i Povijesno društvo Križevci.
Skup je otvorila predsjednica Udruge mr. Tanja Baran, predstavivši kratko dr. Kranjčića i Godinu dr. Stjepana Kranjčića, a pozdrave su izrekli i križevački župnik Krešimir Žinić te križevački gradonačelnik Branko Hrg. Dvije upravo spjevane i skladane pjesme posvećene dr. Kranjčiću na početku skupa izveli su Zbor mladih župe BDM Žalosne i sv. Marka Križevčanina te Željka Marinović i Tomislav Baran. Skup je protekao u osobitom duhovnom ozračju.
Prvo izlaganje na temu “Kranjčićevo djetinjstvo, školovanje i svećeničko ređenje s osvrtom na crkvene i društvene prilike” održao je mr. Damir Bobovec.
Kranjčićevo svećeničko djelovanje u Požegi, župi sv. Marka u Zagrebu, na Nadbiskupskom duhovnom stolu, kod karmelićanki u Hrvatskom Le-skovcu i Rakovom Potoku s osvrtom na crkvene i društvene prilike na temelju arhivskih izvora prikazao je dr. Stjepan Razum.
O Katoličkoj crkvi u početcima komunističke vladavine i snalaženju dr. Kranjčića u tim okolnostima govorio je dr. Jure Krišto. Iznio je činjenicu da je po nalogu Partije UDBA osnovala svećeničko udruženje da bi iznutra razarala Crkvu te je dr. Kranjčića predstavio kao svećenika Stepinčeve škole: vjernog Crkvi, Papi i beskompromisnog prema komunizmu.
Mons. dr. Juraj Batelja iznio je temeljne odgojne smjernice kojima je nadbiskup Stepinac prodahnjivao sjemeništarce i bogoslove za gorljiv apostolski rad te skladno djelovanje s vjernicima laicima u Katoličkoj akciji. Iznio je da se Kranjčić sa zatočenim nadbiskupom Stepincem u Krašiću susreo četiri puta te da ga je iscrpno izvijestio o svemu što se događalo na Kaptolu dok je on bio u lepoglavskoj kaznionici i pokušajima uplitanja komunističkih vlasti u upravljanje Zagrebačkom nadbiskupijom te o pokušaju komunističkog režima da osnutkom svećeničkih udruženja iznutra razara Katoličku crkvu.
Prikazujući što su govorila partijska izvješća o neprijateljskom djelovanju klera u bjelovarskoj regiji i osobito u općini Križevci govorio je prof. Željko Karaula.
Dr. Josip Šalković prikazao je znanstveni i stručni rad dr. Kranjčića te je iznio podatak da je Kranjčić, boraveći u izgonu kod karmelićanki u Hrvatskom Leskovcu, doktorirao na KBF-u u Zagrebu 31. svibnja 1952. u pravno-povijesnoj specijalizaciji disertacijom “Otkup pokroviteljstva u Zagrebačkoj nadbiskupiji”.
Društveno-političke i gospodarske prilike u Križevcima u tijeku službovanja župnika Kranjčića (1952. – 1968.) s posebnim osvrtom na odnos vlasti i Crkve prikazao je prof. Ivan Peklić.
O dr. Kranjčiću kao vjeroučitelju i odgojitelju izlagala je s. dr. Valentina Mandarić, podsjetivši da je on uvodio vjeronauk u župi nakon što je 31. siječnja 1951. vjeronauk bio izbačen iz škola i kad je bilo zabranjeno ikakvo okupljanje učenika na vjeronauk.
Dr. Danijel Labaš otkrio je i predstavio sudionicima skupa tri Kranjčevićeva kanonsko-pravna teksta objavljena u Zborniku zagrebačkih bogoslova “Križ” te 21 tekst pjesama, sastavaka, eseja i pripovijesti koje je Kranjčić objavio u mjesečniku “Naša Gospa Lurdska”.
Mr. Anđelko Košćak govorio je, na temelju pisanih svjedočanstva, o duhovnosti dr. Kranjčića. Pogled u dosad prikupljena svjedočanstva o glasu svetosti dr. Kranjčića, koji je umro 10. travnja 1968. u Rimu i imao nezapamćen veličanstveni sprovodni oproštaj u Križevcima, iznijela je mr. Tanja Baran.
Osobito je značenje ovoga skupa što se na inicijativu vjernika laika progovorilo o ulozi katoličkog svećenika, čije se djelovanje, istina, događalo u središnjim ustanovama Nadbiskupije i više župa, ali njegovo djelovanje ima odjek na opći društveni život i dobrobit svega naroda. Značajno je i to da je Zagrebačka nadbiskupija u 20. stoljeću imala brojne svete, neustrašive, znanosti i narodu odane svećenike, a gotovo im nema spomena, ne na znanstvenom simpoziju, nego ni u sjećanju mjesne Crkve. Zato je simpozij o Kranjčiću za svaku pohvalu. Istodobno je primjer vrjednovanja svećeničkog rada i izgaranja za istinu koju on naviješta i živi.