M. Samardžija
Glas Koncila, br. 16, 20. travnja 2008., str. 26
U subotu 12. travnja održan je u dvorani »Vijenac« na Kaptolu u Zagrebu stručni seminar za vjeroučitelje u srednjim školama Zagrebačke nadbiskupije.
Nakon pozdrava i uvodnih riječi dr. Tomislava Markića i dr. Valentine Mandarić okupljenima se obratio prof. dr. Tonči Matulić sa predavanjem »Kompetencije na bioetičkom području«. Na samom početku izlaganja objasnio je razliku između profesije, kompetencije i vokacije. Profesija je, prema njegovim riječima, nešto što je a priori dano, kompetencija zahtijeva osobni, subjektivni angažman dok vokacija znači poseban dar. Naglasio je kako je povijesno ishodište medicine u religiji jer su liječnici u antičko doba prolazili svećeničku formaciju kao i činjenicu da su na početku 21. stoljeća određene profesije u društvu (liječnička pa i svećenička) pred epohalnom olukom hoće li se pretvoriti u tehnokraciju ili ponovno valorizirati vrijednost vokacije.
Izazovi i dostojanstvo čovjeka
Kompetencija na bioetičkom području znači steći određena znanja o jednom fenomenu (bioetici) koji prije 1970. godine na pojmovnoj razini nije ni postojao. Bioetika te-matizira, kazao je, posljedice Drugoga svjetskog rata (otkrića nacističke medicine), razvoj biologijskih i medicinskih znanosti te je na tragu »nove medicine« i »nove biologije« prema kojima čovjek zahvaća u prirodni svijet života, ali i u sebe samoga. Iznio je kako je bioetika simptom krize u koju je čovjek upao, kao fenomen pojavila se u SAD-u gdje se dogodila renesansa materijalizma, a čovjek našao u rascjepu materijalnog razvoja te duhovnog za-pitkivanja i propadanja. Naveo je dva autora, Pot-tera i Hellegersa, koji su utjecali na oblikovanje modela bioetike. Prvi je naglašavao kako revolu-cioniranje života ugrožava sam život te je insistirao da se kršćanski sustav vrijednosti dovode u vezu s biologijom i medicinom, dok se Hellegers zalagao za rješavanje svih problema kroz interdisciplinarni pristup, pri čemu je u središte stavljao čovjeka, njegovo dostojanstvo i potrebu etičkog promišljanja.
»Moralnu teologiju je potrebno ‘dovesti’ u susret s pravim problemima i izazovima suvremenog čovjeka, a vjeroučitelji u svom poslanju moraju govoriti o važnosti moralnog i duhovnog razvoja«, zaključio je Matulič.
U drugom dijelu programa sudionici su kroz kreativni rad u radionicama promišljali o problemima i pitanjima s područja bioetike. Voditelj prve radionice s temom »Otajstvo života« bio je Matulić, a raspravljalo se o pojmu života u biologijskim znanostima, u filozofiji, o vrijednosti i dostojanstvu života te kršćanskoj radikalnoj novosti života. Vjeroučitelji s voditeljicom Antonijom Šuljić u drugoj su radionici obradili teme: osoba, kloniranje, matične stanice i »moralni« status životinja. Treću radionicu vodila je Ivanka Petrović o temi »Biotehnologija i genetički modificirani organizmi«, dok je za četvrtu, čija je tema bila »Slika čovjeka, ljudsko dostojanstvo, kultura – svetost života«, bila zadužena Dubravka Petrović.
U zajedničkoj raspravi predavač je odgovorio na brojna pitanja. Istaknuo je kako u hrvatskom društvu ne postoji zakonska regulativa o GMO-hrani jer je taj problem povezan s ideologijom slobodnog tržišta koju zagovara SAD. Matične stanice se, prema istraživanjima, mogu dobiti iz odraslog ljudskog organizma, ali i iz ljudskog embrija gdje nastaje višestruki problem (viškovi embrija, zamrzavanje ljudskog embrija kao i stvaranje embrija za matične stanice). Reproduktivno je kloniranje – stvaranje genetički identičnog živog biča, prema Matuličevim riječima, nespojivo s ljudskim dostojanstvom, dostojanstvom seksualnosti i prenošenja ljudskog života, a koje otvara činjenicu »igranja Boga«.
Kroz videoprezentaciju okupljene je vjeroučiteljica Valentina Palošika informirala o liku i djelu dr. Stjepana Kranjčića, župnika na glasu svetosti, te da je u Križevcima, na inicijativu Udruge za promicanje znamenitih Krževčana, otvorena njegova godina.