UMRO DR. STJEPAN KRANJČIĆ, ŽUPNIK KRIŽEVAČKI

UMRO DR. STJEPAN KRANJČIĆ, ŽUPNIK KRIŽEVAČKI

Travanj 1968. 
Šesnaestog travnja popodne u Križevcima je sahranjen mjesni župnik dr. Stjepan Kranjčić. Mjesecima je bolovao od tumora na mozgu. Nadbiskupija mu je omogućila operaciju u Rimu, kod znamenitog kirurga Guidettija. Iza prve operacije nastupilo je bilo izvjesno poboljšanje, ali kad se ono poslije pogoršalo, izvršena je druga operacija, kojoj je dr. Kranjcic podlegao. Prije operumacije primio je pri punoj svijesti sakramente umirućih.

Za vrijeme njegova liječenja u rimskoj bolnici više put ga je posjećivao kardinal Šeper. Preminuo je 10. travnja, a njegovo tijelo dopremljeno je u Križevce na Veliku subotu rano ujutro. Nad mrtvim tijelom održao je u križevackoj crkvi biskup Kuharić misu zadušnicu. U govoru je ocrtao pokojnikov život trostrukim geslom; rad, molitva, žrtva. Sprovod je vodio biskup Lach. Mrtvog župnika ispratilo je gotovo sve stanovništva križevacke župe i preko stotinu svećenika. Nad grobom je održano više govora; krizevačka djeca oprostila su se od pok. župnika zbornom recitacijom.

Dr. Stjepan Kranjčić rodio se 1918. u Petrijancu kraj Varaždina. Polazio je franjevačku gimnaziju u Varaždinu i nadbiskupsku u Zagrebu. Bogoslovne nauke završio je u Zagrebu, gdje je kasnije 1952. doktorirao iz teologije. Službovao je kao kapelan u Sl. Požegi i kod Svetog Marka u Zagrebu. 1947. imenovan je bilježnikom Duhovnog stola, a vršio je i službu tajnika pok. biskupa Salis-Seewisa dok je ovaj upravljao zagrebačkom nadbiskupijom. Njegov rad na Duhovnom stolu bio je prekinut godine 1950., kad mu je bila uskraćena dozvola boravka u Zagrebu, te je bio namješten kao duhovnik karmelicanki u Hrv. Leskovcu, odakle je upravljao i župom Rakov Potok. Od 1952. bio je župnik u Križevcima, ali je ujedno vršio i dužnost suca II molbenog ženidbenog suda za zagrebacku nadbiskupiju.

Pokojni Kranjčić bio je poznat kao svećenik stroga života, poštivan medu svećenstvom, a u župi neumoran radnik. Posebno se zalagao za vjeronaučnu pouku; karakteristično je da je shvatio težina svoje bolesti istom onda kada je uvidio da više nije kadar obavljati katehizaciju.