Pjesma o Stjepanu Kranjčiću
On me naučio kako ću se moliti
Kako svijeću kršćansku svojim uljem doliti
Njegovim duhom ja stazu označit ću
Putokaze vidim u Stjepanu Kranjčiću.
Vjerom on je svojom svjedočio Boga
Vjera mu je oružje bila protiv Zloga
U pogledu njegovu pravu snagu naći ću
U hrabrom pastiru Stjepanu Kranjčiću.
Bogat bio duhom, a volio skromnost
Do otajstva vjere i danas je moj most
Pred Boga i ljude ja s pjesmom izaći ću
Da budem svjedokom o Stjepanu Kranjčiću.
Siromahu davao sa svojega stola
Ljubavi je imao za bosa i gola
Osmijeh je darivao k’o biser sa lančića
Svakom tko je kucao kod Stjepana Kranjčića.
Blaga svoga srca on davao je puku
Ponizno je trpio boli, križ i muku
Zbog poslanja njegova jačom vjerom zračit ću
Nadahnuće crpim u Stjepanu Kranjčiću.
Potakni me moj dobri Stjepane
Da ispunim smislom dane
Da zacijelim duši rane
Da otarem suze slane
Nova zora da mi svane.
Plamen vjere neka plane
Kap milosti neka kane
Vihor neka sruši brane
Vječnost nek’ u pjesmu stane
Moj dragi Stjepane.
Tekst: Tomislav Baran
Glazba, aranžman i glazbena produkcija: Marijana Stojčević
Izvedba: Željka Marinović i Tomislav Baran
Prateći vokali: Jadranka Krištof i Bubi Pavelić
Violine: Bruno Urlić
Čovjek što se Stjepan zove
Pođe čovjek prema Suncu
Noć mu iza leđa, od zvijezda
I neka je studen, i neka je kiša
Samo mu je želja jaka u mislima
Da Božju riječ pronese zemljom
Osmijeh na lica stavi
Čovjek što se Stjepan zove
Sa oltara Gospodnjeg.
Postojan i predan, snažna duha
On živi za ljude, da im osnaži stazu
Kojom i sam hoda s istom brigom
Stazom od beskrajne ljepote
Od trpljenja i muke
Da osmijeh na lica stavi
Čovjek što se Stjepan zove
Sa oltara Gospodnjeg.
Znao je on dobro da jednom stati mora
To ne bijaše razlog da ga zaustavi bol
Jer u umornu tijelu božanska snaga živi
I to s ljudima podijelit je htio
Da im bude putokaz i luč u tamnoj noći
Utjeha i nada
Čovjek što se Stjepan Kranjčić zove
Sa oltara Gospodnjeg.
Tekst, glazba, aranžman i glazbena produkcija: Čedo Antolić
Izvedba: Željka Marinović i Čedo Antolić
Klavijature: Davor Totović
Gitare: Dalibor Mostak i Čedo Antolić
Iz tvog oka gledao me Bog
Zimska večer, miris bora
Pucketa vatra u kaminu
Dolaziš ti, u ime Njegovo
Nosiš blagoslov u naš dom.
Pričaš mi priču o djetetu
Što se rodilo da spasi svijet
Da mi dušu učini bijelom
I da blista kao novi snijeg.
Gledala sam dobro lice tvoje
Nježnost oca iz pogleda tvog
Iako dijete, duša je prepoznala
Da iz tvog oka gleda me Bog.
Tužan pogled tvoj me pratio
Kad sam otišla od ljubavi vječne
Leđa okrenula dobroti beskrajnoj
Otišla od sebe same.
Gledala nisam više lice tvoje
Nježnost oca iz pogleda tvog
Moja duša više nije vidjela
Da iz tvog oka gleda me Bog.
Nakon oluja i nevolja
Tvog lica sam se sjetila
Ljubavi Božje i nježnosti
Što je moje srce punila.
Tad se vratih domu Očevu
Vjerujem, ti si molio
Vratih se dobroti beskrajnoj
Koju si slijedio.
Sjetih se tada nasmiješenog lica
Nježnog očinskog pogleda tvog
Još uvijek mislim o vremenu
Kad iz tvog oka gledao me Bog.
Sjetih se, Stjepane Kranjčiću
Nasmiješenog lica tvog
Još uvijek mislim o vremenu
Kad iz tvog oka gledao me Bog.
Tekst, glazba i glazbena produkcija: Daniela Sisgoreo-Morsan
Aranžman: Toni Eterović
Izvedba: Daniela Sisgoreo-Morsan
Prateći vokali: Daniela Sisgoreo-Morsan i Toni Eterović
Cvijeće za dr. Kranjčića
Dobri Bože daj nam ljudi
Kao što je Stjepan Kranjčić bio
Prevoljen od svakog bića
Čistim srcem omilio.
Za te svijeće gore, bijelo cvijeće cvate
Srca naša kliču da ti ljubav vrate
Neka gore svijeće, cvijeće vječno cvate
Tvoje ime živi, o Stjepane brate.
Bližnjemu je svakom spremno
Otvarao dušu, svoja vrata
Tješio u boli vjerom
Ljubio ga kao brata.
Za pravicu prognanikom postalo je
To janješce milo
Dušobrižnik puku svome
Vjere glasnik i kormilo.
Tekst i glazba: Pavao Mravunac
Harmonizacija i orgulje: Marko Đurakić
Glazbena produkcija: Tamara Perc
Izvedba: Zbor mladih župe BDM Žalosne i sv. Marka Križevčanina Križevci
Stjepan Kranjčić sad nada mnom bdije
Sjećanje na njega čežnju budi
Kad su ljudi bili samo ljudi.
Kad su mali bili tako sveti,
Kad se moglo iz molitve žeti.
On mi grli dušu što se stisla,
Patnji mojoj ja nalazim smisla.
Vapaji ga zovu među svete,
Otajstvo se u krunici plete.
Molitve sad moje k Nebu kreću,
Tjeskoba se pretače u sreću,
Zraka nade ko sunce me grije,
Stjepan Kranjčić sad nada mnom bdije.
On mi grli dušu što se stisla,
Patnji mojoj ja nalazim smisla.
Vapaji ga zovu među svete,
Otajstvo se u krunici plete.
Molitve sad moje k Nebu kreću,
Tjeskoba se pretače u sreću,
Zraka nade k’o sunce me grije,
Stjepan Kranjčić sad nada mnom bdije, nada mnom bdije…
Otapa se led što dušu kuje
I nestaje otrov što me truje,
Cijelo biće blaženo se smije,
Stjepan Kranjčić sad nada mnom bdije, nada mnom bdije,
nada mnom bdije, nada mnom bdije, nada mnom bdije….
Tekst: Tomislav Baran
Glazba: Tamara Perc
Izvedba: Zbor mladih Crisinus
Kranjčićev znamen
Med bregima kraluš se našel
kaj scifral je ljude domače.
Bogek je zbral ga, pronašel,
da ljude z poštenjem namače.
Kak lampas božanski je svetlel
kinč ljudski na hrvatske zemle.
Istinu i ljubav je preplel
pak h veri sad nišče ne dremle.
Od navek on živi kak znamen
med verniki luč je i steza.
Stjepan je Kranjčić temelni kamen
kaj z Jezušem i denes je veza.
Za njega sa fala se čuje,
vu srcima vužgal je plamen.
Štef Kranjčić vu molitvi tu je
dok vusnice šepčeju: amen.
Svom stadu je bil dobri pastir,
svet župnik kaj kreposti snuje.
Nosil je reč kak Božji kurir,
za navek ga Njegov puk štuje.
O njem i sad dika se čuje,
On Božji je ljudima znamen.
Štef Kranjčić vu molitvi tu je
Na se veke vekova, amen.
Stihovi: Tanja Baran
Glazba: Tomislav Uhlik
Izvedba: Adam Končić i VS „Allegro”