{"id":77,"date":"2015-10-17T14:51:47","date_gmt":"2015-10-17T14:51:47","guid":{"rendered":"https:\/\/udrugadrstjepankranjcic.wordpress.com\/?page_id=77"},"modified":"2015-10-17T14:51:47","modified_gmt":"2015-10-17T14:51:47","slug":"sjecanja","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/kranjcic.hr\/?page_id=77","title":{"rendered":"Sje\u0107anja"},"content":{"rendered":"

Na misi bi se \u017eupnik Kranj\u010di\u0107 prekrasno dr\u017eao, kao i na razli\u010ditim pobo\u017enostima, na primjer na pobo\u017enosti kri\u017enoga puta, na koju smo uglavnom svi i\u0161li jer je bila nakon poldanje mise.\u00a0Bio je uvijek dostupan za sakrament svete ispovijedi. Za njega je bilo jednako vrijeme podne ili pola no\u0107i, 12 sati u podne ili 12 sati u no\u0107i. On nije imao radno vrijeme, odnosno radno vrijeme mu je bilo uvijek, stalno. Ispovijedi su mi kod \u017eupnika Kranj\u010di\u0107a ostale u lijepoj uspomeni. Nikada od vele\u010dasnog Kranj\u010di\u0107a na ispovijedi nisam do\u017eivjela optu\u017ebe ili \u201c\u0161potanje\u201c.
\nIz sje\u0107anja MARIJE ANTOLI\u0106, Kranj\u010di\u0107eve \u017eupljanke iz Kri\u017eevaca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

\u201eZamislite! Idem upravo s Op\u0107ine. Tamo me je do\u010dekala vojna delegacija i\u00a0 crveni<\/em> drugovi op\u0107inari i rekli su mi: ‘Moramo ru\u0161iti sv. Florijana jer tenkovi iz garnizona ne mogu skrenuti van na cestu.’ I \u0161to da im sad odgovorim na to? Rekao sam im: ‘Ru\u0161ite! Ali napi\u0161ite mi papir na kojem obe\u0107avate da \u0107ete sagraditi drugu kapelicu sv. Florijana!’ Kad su\u00a0 \u010duli da budu trebali ponovno graditi, odmah su odustali od ru\u0161enja.\u201c To je bio kraj pri\u010de. Mene je fasciniralo kako je \u017eupnik Kranj\u010di\u0107 imao hrabrosti tako se suprotstaviti komunisti\u010dkoj vlasti izazivaju\u0107i je da sru\u0161i jedan sakralni objekt.
\nIz sje\u0107anja ZDENKA AUGUSTINOVI\u0106A, Kranj\u010di\u0107evog vjerou\u010denika iz Kri\u017eevaca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

\u017dupnik Kranj\u010di\u0107 mi je krstio dvoje starije djece, Miodraga, ro\u0111enog 1963. i Marinu, ro\u0111enu 1966. godine. Miodraga je \u017eupnik do\u010dekao u no\u0107i kako bi ga krstio. \u017dupnik je do\u0161ao pje\u0161ice 1. kolovoza s Bistrice i pri\u010dekao nas je u pet sati ujutro. Nije mu bilo te\u0161ko onako umornome od hoda di\u0107i se da do\u010deka kumove i da tajno krsti.
\nIz sje\u0107anja TEREZIJE BAHUNEK, Kranj\u010di\u0107eve \u017eupljanke iz Kri\u017eevaca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

\u0160tefek i ja smo za maturu odabrali gr\u010dki. \u0160tefek mi je pomogao oko radnje, neke sam stvari od njega prepisao. Apsolutno je bio bolji klasi\u010dar od mene. Na kraju sam bio oslobo\u0111en mature jer sam dobio \u010detvorku iz gr\u010dkog, a da nije bio \u0160tefeka bojim se da bih morao i\u0107i na polaganje mature, iako sam bio odli\u010dan \u0111ak.
\nIz sje\u0107anja STANKA BA\u0160LINA, Kranj\u010di\u0107evog gimnazijskog kolege porijeklom iz ozaljskoga kraja<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Uvijek bi sugovorniku gledao blago u o\u010di, fino je razgovarao s ljudima. \u017dupnik Kranj\u010di\u0107 bi znao ukoriti \u010dovjeka na lijepi na\u010din. Ni\u0161ta ne mogu zamjeriti \u017eupniku Kranj\u010di\u0107u. Brinuo se o meni kao o izgubljenoj ovci svoga stada.
\nIz sje\u0107anja JOSIPA BA\u0160TEKA, Kranj\u010di\u0107evog ministranta iz Kri\u017eevaca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

I pro\u0161le godine (2006.) primijetila sam da je njegov grob i nakon tolikih godina posje\u0107en jer je uvijek bilo svje\u017eeg cvije\u0107a i upaljenih svije\u0107a. Po tome sam vidjela koliko je bio i ostao po\u0161tovan kao \u017eupnik.
\nIz sje\u0107anja KATARINE BE\u0160VIR, Kranj\u010di\u0107eve ne\u0107akinje iz Petrijanca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Sje\u0107am se i susreta vele\u010dasnog Kranj\u010di\u0107a s biskupom Lachom koji je znao do\u0107i k nama u Leskovac. U to sam vrijeme bila zadu\u017eena za portu pa sam im u govornicu donosila hranu. Jasno se sje\u0107am kako je biskup vele\u010dasnom jedanput rekao: \u00abJa sam tebe poslao u Leskovac k \u010dasnama, a ne u Rakov Potok\u00bb. Na to mu je vele\u010dasni odgovorio: \u00abA \u0161to, preuzvi\u0161eni, s Francekom? Ne mogu gledati kako se sam mu\u010di\u00bb. Mnogi su sve\u0107enici u to doba bili pozatvarani pa je mladi sve\u0107enik Kuhari\u0107 imao tri, \u010detiri \u017eupe. Vele\u010dasni Stjepan mu je zato pomagao. Biskup Lach mu je to vi\u0161e rekao u \u0161ali, smijao se, nije mu to zamjerio.
\nIz sje\u0107anja MARGARETE BREBRI\u0106, \u010dasne sestre karmeli\u0107anke, vratarice u samostanu u Hrvatskom Leskovcu u kojemu je Kranj\u010di\u0107 boravio kao duhovnik \u010dasnim sestrama<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Bili smo na sprovodu \u017eupnika Kranj\u010di\u0107a. Bio je to velik sprovod, plakalo se, ljudi su bili tu\u017eni. I danas se obvezno zaustavim kraj njegova groba. Vi\u0161e se ne molim toliko za njega. \u010ce\u0161\u0107e krenem moliti pa se sjetim da on moli za nas. Znam da nas mo\u017ee zagovarati. Takvoga nije bilo kakav je on bio. Tko bi kao on onako bolestan kle\u010dao i molio? I oti\u0161ao je, a da vjernicima nije rekao da je bolestan. Nije nas htio optere\u0107ivati svojim problemima.
\nIz sje\u0107anja KATE BRE\u017dNI, Kranj\u010di\u0107eve \u017eupljanke iz Kri\u017eevaca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

O izgledu \u017eupnika Kranj\u010di\u0107a mogu samo re\u0107i da mi je izgledao lijepo. Njegov lik ostat \u0107e mi zauvijek u sje\u0107anju. Do\u017eivljavala sam ga kao starijeg \u010dovjeka. Bila sam uvjerena da ima puno vi\u0161e godina nego \u0161to je realno imao. Djelovao mi je kao da je pro\u017eivio duga\u010dak \u017eivot, a \u017eivio je samo 49 godina. Nije pridavao va\u017enost izvanjskome. U svakom je trenutku bio spreman do\u0107i i napraviti nekome dobro.
\nIz sje\u0107anja IVAN\u010cICE CELOVEC,\u00a0 Kranj\u010di\u0107eve vjerou\u010denice iz Kri\u017eevaca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Kranj\u010di\u0107 je bio veoma inteligentan \u010dovjek, bilo mu je jasno da je te\u0161ko bolestan i da mu se smrt bli\u017ei. Vidio sam da je \u010dovjek molitve, \u010dovjek koji se ispovijedao, nisam mu imao \u0161to prigovoriti, bio je pripravan da se svaki \u010das sastane s Gospodinom. Nije se nimalo bojao smrti. Strpljivo je podnosio svu tu bolest, nije se bunio, sa svime je bio zadovoljan. Kranj\u010di\u0107 je bio jedan svet sve\u0107enik. To se sje\u0107am jo\u0161 iz Zagreba. Sje\u0107am se, jo\u0161 kad smo ga posjetili u Leskovcu, rekao je da je dobro imati svetu vodu jer kad god se blagoslovi\u0161, uvijek ima\u0161 jedan blagoslov vi\u0161e. Vidjelo se na njemu da je intenzivno duhovno \u017eivio, mnogo je molio.
\nIz sje\u0107anja mons. VELIMIRA \u010cAPEKA, sve\u0107enika koji je cijeli sve\u0107eni\u010dki vijek pro\u017eivio djeluju\u0107i u Vatikanu, brinuo se o Kranj\u010di\u0107u u vrijeme neuspje\u0161nog lije\u010denja u Rimu<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Kad sam saznala da se ljudi naveliko prisje\u0107aju \u017eupnika Kranj\u010di\u0107a, bila sam sretna, zadovoljna. To me potaklo da molim zagovor vl\u010d. Kranj\u010di\u0107a za svoju k\u0107er. Otada mu se redovito utje\u010dem. Do tada sam se molila blagopokojnom sv. Ocu Ivanu Pavlu II., a sada jo\u0161 i \u017eupniku Stjepanu Kranj\u010di\u0107u na tu nakanu.
\nIz sje\u0107anja ANKICE DESPUTOVI\u0106. Kranj\u010di\u0107eve vjerou\u010denice i \u017eupljanke iz Kri\u017eevaca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Nosio je svoj te\u0161ki kri\u017e, gorko iskustvo u ono vrijeme s komunistima i partizanima. Brata, koji ga je othranio i odgojio, su mu ubili, tako da o svojem porijeklu i pro\u0161losti nije volio govoriti.
\nSve policije, pa i UDBA, slu\u017eile su se istim metodama. Zastra\u0161ivanjima, izazivanjima nereda i fizi\u010dkim maltretiranjima. O tome on nije nikada htio govoriti, niti sam ga ja pitao. Znao sam jedino da ga na policiju nisu pozivali na \u0107askanje i \u0161alicu kave, nego se znalo kakve su to torture bile, posebno za sve\u0107enika…
\nSmrt pre\u010dasnog Kranj\u010di\u0107a me stra\u0161no pogodila. Nisam toliko plakao ni kad su mi mama i tata umrli. Duboko u du\u0161i sam bio potresen njegovom smr\u0107u. Osobno sam uvjeren da je bio \u017eivi svetac. To je bilo moje uvjerenje koje me godinama dr\u017ealo.
\nIz sje\u0107anja sve\u0107enika STJEPANA DRUG\u010cEVI\u0106A, Kranj\u010di\u0107evog ministranta i u\u010denika iz Dijankovca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Sje\u0107am se kako je \u017eupnik Kranj\u010di\u0107 u kapelu u Erdovec dolazio pje\u0161ice ili biciklom. A nastavu nam je u Podgajcu dr\u017eala jedna u\u010diteljica (podaci poznati) koja je i\u0161la iz Podgajca u Erdovec vele\u010dasnoga napadati u crkvu da mi ne smijemo i\u0107i na vjeronauk. Puno ga je puta ona u crkvi i javno napadala. Na kraju je na\u0161la nekakve huligane koji su ga, dok je jedanput i\u0161ao na vjeronauk, pri\u010dekali i istukli. U\u010diteljica je i nama djeci prijetila. Ali se vele\u010dasni nikada nije dao zastra\u0161iti. Tko bi njemu onakvome dao straha?!
\nIz sje\u0107anja KATARINE \u0110URINI\u0106, Kranj\u010di\u0107eve vjerou\u010denice i \u017eupljanke iz Dijankovca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

\u017dupnik Kranj\u010di\u0107 je bio lijep \u010dovjek, lijepoga pogleda, imao je snagu, energiju, bio je odlu\u010dan. Hodao je kao neki vojnik. Lijepo je govorio, nikada nije zastajkivao ili zamuckivao, govorio je i na\u0161im doma\u0107im kajkavskim jezikom i knji\u017eevno, kako s kim. Propovijed je uvijek davao iz glave, nikada nije \u010ditao, krasno je pjevao. Za moj je pojam vele\u010dasni Kranj\u010di\u0107 bio predobar. Razgovarao je s nama o bilo \u010demu, uvijek se spustio na na\u0161u razinu, osje\u0107ali smo se kao da smo njegovi najbolji\u00a0 prijatelji. A tako su se osje\u0107ali svi s kojima je do\u0161ao u kontakt. Uvijek je bio \u010destit. Danas isto ima dobrih sve\u0107enika, no sve\u0107enici danas vi\u0161e nisu takvi kakav je bio na\u0161 Kranj\u010di\u0107. Bolji \u010dovjek od Kranj\u010di\u0107a ne postoji, ma kakvi.
\nIz sje\u0107anja STJEPANA HAR\u010cE,\u00a0 Kranj\u010di\u0107evog pastoralnog suradnika iz Dijankovca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Dolazak vele\u010dasnog Kranj\u010di\u0107a u takvoj nam je situaciji bio kao pravo osvje\u017eenje, on je bio jedna ljubazna, prava sveta\u010dka pojava. Bio je tako ozbiljan u po\u0161tovanju nadbiskupa, prema svojim sve\u0107eni\u010dkim obvezama. Bio je prijatelj svakome tko je do\u0161ao u \u017eupu. U kancelariji nije imao radnog vremena, on je u njoj bio uvijek. Svakome je ne\u0161to dao, smogao bi taj darak od bilo kuda. Najvi\u0161e je dr\u017eao do sve\u0107eni\u010dkog celibata, do \u010disto\u0107e.
\nVele\u010dasni je Kranj\u010di\u0107 dolazio u na\u0161u ku\u0107u i sa suprugom je znao govoriti o svakodnevnim stvarima, me\u0111utim je najvi\u0161e govorio o tome da se kao vjernici moramo dr\u017eati na visini, da se ne smijemo dati zastra\u0161iti, iako su vremena bila takva da su se ljudi bojali jedni drugih. Pri\u010dao nam je o te\u0161koj situaciji, o tome kako su se sve\u0107enici pokolebali radi svoje sigurnosti.
\nKao mlad \u010dovjek vele\u010dasni se Kranj\u010di\u0107 iskazao kao neustra\u0161iv. Bio je pun \u017eelje da se Crkva dr\u017ei u svom dostojanstvu, potpuno uvjeren u nevinost na\u0161ega nadbiskupa Stepinca, \u0161to smo svi znali da je nevin, i da nije odobravao poteze niti hrvatskih vlasti, a kamoli partizanskih.
\nIz sje\u0107anja SLAVICE HOSU, Kranj\u010di\u0107eve \u017eupljanke u \u017eupi sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu u kojoj je Kranj\u010di\u0107 bio kapelan<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Kranj\u010di\u0107 je bio uzoran sve\u0107enik, na zemlji Bo\u017eji \u010dovjek, koji je osvajao ljude svojom ponizno\u0161\u0107u, \u0161irokogrudno\u0161\u0107u, molitvom, raznoraznom revno\u0161\u0107u, njega su \u017eupljani jako voljeli. Dokaz\u00a0 tome je da, otkad je on preminuo, nikada nije nedostajao cvijetak na njegovu grobu. Kad mi sestre idemo na groblje, i kod njega se malo pomolimo.
\nIz sje\u0107anja MARTE GRUBA\u010c, \u010dasne sestre bazilijanke koja je u Kranj\u010di\u0107evo vrijeme \u017eivjela u Kri\u017eevcima<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Kroz sakristansku slu\u017ebu, a i ina\u010de kroz \u017eivot, imala sam prilike kontaktirati s puno sve\u0107enika, ali takvoga, posebno dobrog, dragog, apsolutno potpunog sve\u0107enika poput Stjepana Kranj\u010di\u0107a nisam nikada prije ni kasnije susrela.
\nKada me je najvi\u0161e trebao, a ja bih zakasnila pet, deset minuta jer sam imala te\u0161ke obiteljske prilike pa nisam stizala ranije, on je, siromah, zvonio umjesto mene, bez ijedne rije\u010di primjedbe ili prigovora. Taj \u010dovjek nikada nije prigovarao, uvijek je blagoslivljao djecu, poticao obitelji da ra\u0111aju djecu. Redovito je davao ljudima, i to ne od svojega suvi\u0161ka, nego od sebe. Jedan na\u0161 susjed Vilko Jaki nije imao kaput. Vele\u010dasni je skinuo svoj kaput i dao ga Vil\u010damu. Rekao je da \u0107e se on ve\u0107 nekako sna\u0107i. Tamo gdje je do\u0161ao u blagoslov, a u ku\u0107i su bila djeca, ne bi htio ni\u0161ta uzeti, nego je jo\u0161 i nadodao.
\nIz sje\u0107anja IZIDORE JAMBREK, Kranj\u010di\u0107eve sakristanke u tada filijalnoj gradskoj crkvi Bla\u017eene Djevice Marije \u017dalosne u Kri\u017eevcima<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Jednog dana kre\u010dio nam je ku\u0107u na\u0161 maljar Jo\u017ea, kako smo ga zvali, i u pauzi uz kavu razvezao govor o svom \u017eupniku Kranj\u010di\u0107u. Izme\u0111u ostalog rekao je otprilike ovako: \u201cZnate, to vam je bio tako dobar sve\u0107enik kakvog jo\u0161 u ovom kraju nije bilo. Njegovu dobrotu i ljubav ne\u0107u nikad zaboraviti. Dok god budem \u017eiv i dok budem mogao nosit \u0107u mu u znak zahvalnosti kantu cvije\u0107a na grob i zapaliti svije\u0107u. Volio je malog \u010dovjeka, a taj mali \u010dovjek prepoznaje njegovu svetost. Ja vjerujem, on je svet, on mi i dalje poma\u017ee, on me je vi\u0161e razumio nego moj ro\u0111eni otac.\u201c
\nIz sje\u0107anja ZINOVIJE KOLI\u0106, \u010dasne sestre bazilijanke, viceprovincijalne poglavarice u kri\u017eeva\u010dkom samostanu<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Te\u0161ko je rije\u010dima izre\u0107i sve vrline toga plemenitog \u010dovjeka i sve\u0107enika, osobito njegovu duhovnu dimenziju. Nikada nije te\u017eio za materijalnim, nije mu bilo bitno imati, nego biti, biti za svoga Stvoritelja i brata \u010dovjeka.
\nSvake godine kroz cijelo korizmeno vrijeme redovito bi postio, kako bi se \u0161to temeljitije duhovno obogatio i pripravio za najve\u0107i kr\u0161\u0107anski blagdan \u2013 Uskrs. Stoga je osobito znakovito da ga je upravo u uskrsno vrijeme, za koje se svake godine tako redovito i pokorni\u010dki pripremao, Gospodin pozvao k sebi u vje\u010dnost, 10. travnja 1968. godine.
\nIz sje\u0107anja STJEPANA KOPRI\u0106A, Kranj\u010di\u0107evog suradnika i prijatelja iz Prikraja kraj Kri\u017eevaca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Na misama je \u017eupnik Kranj\u010di\u0107 izgledao, ako se tako smijem izraziti, sveto. Takav je bio moj dojam. Imao sam osje\u0107aj da u tim trenucima mise \u017eivi<\/em> s<\/em> nebesima<\/em>. Prije Drugoga je vatikanskog koncila \u017eupnik Kranj\u010di\u0107 bio le\u0111ima okrenut puku, ali kada bi se u pojedinim trenucima okrenuo, crkva bi zra<\/em>\u010dila<\/em>, osobito za njegovih propovijedi. Bio je izniman, krasan \u010dovjek.
\nBilo mi je re\u010deno da se trebam upisati u Partiju ako \u017eelim studentski kredit. Postojala je \u010dak i rubrika s pitanjem o \u010dlanstvu u Partiji i na tome su se dobivali bodovi. Tako sam se upisao u Partiju. Do\u0161ao sam ku\u0107i jednoga petka po\u010detkom prosinca. Baki sam rekao da sam se upisao u Partiju i ona me vi\u0161e nije htjela ni pogledati. Rekla je da sam Antikrist. U subotu sam oti\u0161ao \u017eupniku Kranj\u010di\u0107u i sve mu ispri\u010dao, a on me primio za ruku i rekao: \u201cSve bude dobro!\u201c U nedjelju je nenajavljeno do\u0161ao k nama. Mi smo se svi ustr\u010dali po ku\u0107i od uzbu\u0111enja, a on je zatra\u017eio razgovor s bakom. Razgovarao je s bakom i baka je od toga razgovora sa \u017eupnikom Kranj\u010di\u0107em opet razgovarala sa mnom. \u010cak mi je dala i novac za fakultet.
\nIz sje\u0107anja\u00a0 Zlatka Kopse, Kranj\u010di\u0107evog vjerou\u010denika, kasnije diplomata<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Spremao sam se u Pakrac u staklarsku \u0161kolu. On je uvijek bio dare\u017eljiv \u010dovjek. Ali tada! U kuverti mi je dao toliko novaca da se meni, kad sam do\u0161ao doma, zavrtjelo u glavi. Vratio sam se nazad i rekao: \u00abVele\u010dasni, Vi ste se zabunili\u00bb. Kako je \u017eupnik Kranj\u010di\u0107 i ina\u010de vrlo brzo govorio, tako mi je i tada brzo rekao: \u00abNe, ne, ne, Marcel, ti si meni bio jako dobar ministrant, ja to tebi dajem, to bude tebi za potrebe. Ja sam isto bio u internatu, samo u sjemeni\u0161tu, ti si u u\u010deni\u010dkom domu u Pakracu, ja znam kako je to, neka ti to bude\u00bb. Nas je u ono vrijeme bilo puno djece i kao obitelj nismo puno imali. Politi\u010dko je stanje bilo takvo da smo mi kao crkvena obitelj bili neprijatelji dru\u0161tva. Mojima su ranije uzeli du\u0107an, livade, tati je zato bilo te\u0161ko. Tako da je meni taj materijalni dar Bog poslao preko Kranj\u010di\u0107a.
\nSje\u0107am se da se \u017eupnik Kranj\u010di\u0107 posebice brinuo o Slavoljubu Petra\u010du. Petra\u010d je bio jako pametan sve\u0107enik, poliglot, njemu se zbog puno u\u010denja pomije\u0161alo u glavi i vi\u0161e nije bio za sve\u0107eni\u010dku slu\u017ebu. Kolege su ga odbacile, samo su se grkokatolik Firak, Jur\u0161eti\u0107 iz Miholca i osobito na\u0161 Kranj\u010di\u0107 brinuli o njemu. Kranj\u010di\u0107 mu nije dopustio da se intelektualno zapusti. Molio ga je da nedjeljom u 9 ujutro u sv. Kri\u017eu slu\u017ei misu za inteligenciju. Pomagao je i oko blagoslova, i u Miholec je i\u0161ao po blagoslovu ku\u0107a. Kod Kranj\u010di\u0107a je \u010desto jeo, redovito je ispomagao na pro\u0161tenjima. Kranj\u010di\u0107 se o njemu materijalno brinuo. Prigrlio ga je kao brata. Petra\u010d je bio jedan od sve\u0107enika kojega je Kranj\u010di\u0107 najvi\u0161e volio. Nije dopustio da potone kao \u010dovjek i sve\u0107enik. Bila je to velika ljubav i po\u0161tovanje.
\nNo, bilo je u kri\u017eeva\u010dkom kraju sve\u0107enika koji su bili poznati kao komunisti\u010dki dou\u0161nici, konfidenti. O tim se sve\u0107enicima, komunisti\u010dkim dou\u0161nicima, Kranj\u010di\u0107 nije izja\u0161njavao ni lijepo ni ru\u017eno. Osobito pred nama vjernicima nikada ni o jednom sve\u0107eniku nije rekao niti jednu ru\u017enu rije\u010d.
\nIz sje\u0107anja MARCELA KOVA\u010cI\u0106A, Kranj\u010di\u0107evog vjerou\u010denika i ministranta iz Kri\u017eevaca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Kranj\u010di\u0107a sam do\u017eivio kao vehementnu osobu, on je bio \u010dovjek koji se kretao u zamahu, imao je brz, odlu\u010dan hod. U njemu sam vidio osje\u0107aj \u010dvrstine, odlu\u010dnosti. Za oltarom je bio svetac. Slu\u017eio je fantasti\u010dnu, sabranu, razgovijetnu misu, i bio je odli\u010dan propovjednik.
\nKako je bio \u010dovjek velike kulture, koji je u tada\u0161nje vrijeme dolazio i do inozemnih \u010dasopisa, sve je pratio \u0161to se u kulturi doga\u0111alo, sve ga je zaintrigiralo. Kako sam s Kranj\u010di\u0107em razgovarao o svemu, on me zadu\u017eio da pratim sve i da mu ka\u017eem sve \u0161to je u Zagrebu zna\u010dajno od koncerata i kazali\u0161ta. Kulturni je \u017eivot Kranj\u010di\u0107 jako njegovao. Kako je \u010ditao kojekakve \u010dasopise, skupio bi \u017eupnike i informirao ih \u0161to se u svijetu doga\u0111a, i iz politike i iz kulture.
\n\u010cim je Kranj\u010di\u0107 \u010duo da se bavim glazbom, odmah je do\u0161ao gore na kor, pa me pozvao k sebi u \u017eupni dvor. Odmah me pitao za planove oko zbora. Zbor sam bio kompletirao, ali su mi nedostajali basovi. I Kranj\u010di\u0107 se meni ponudio da bi mi pjevao bas. Pjevao je uvijek kad nije bio za oltarom, a obi\u010dno su za ve\u0107e proslave bili drugi predvoditelji mise.
\nIz sje\u0107anja maestra VLADIMIRA KRANJ\u010cEVI\u0106A, Kranj\u010di\u0107evog povremenog \u017eupnog orgulja\u0161a i zborovo\u0111e u Kri\u017eevcima<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Vele\u010dasni Kranj\u010di\u0107 je bio \u010dovjek koji nije \u017eivio za sebe. Nikada nismo opazile da bi on bio i najmanje sebi\u010dan, ne sje\u0107am se da smo mu mi uop\u0107e ne\u0161to davale. Vjerojatno smo mu, kao i svim sve\u0107enicima, dale ne\u0161to novca, ali mi niti kao poglavarici koja je pla\u0107ala, na\u0161 financijski odnos nije ostao u sje\u0107anju. Toliko je bio duhovan da mi je to bilo najva\u017enije, a sve nam je ostalo bilo nebitno, usput.
\nU Leskovcu nije imao prijatelja, nije ih ni imao prilike ste\u0107i. Zato si je bio dobar s Francekom Kuhari\u0107em. Jako su si bili dobri i \u010desto su se posje\u0107ivali. Dobro sam zapamtila kako se govorilo da \u0107e vele\u010dasni Stjepan biti biskup. Tim je ve\u0107e iznena\u0111enje bilo kad je za biskupa bio re\u0111en njegov i na\u0161 prijatelj Kuhari\u0107.
\nIz sje\u0107anja MIRJANE OD DJETETA ISUSA KUKULJAN, \u010dasne sestre karmeli\u0107anke koja je u vrijeme Kranj\u010di\u0107eva boravka u njihovom samostanu u Hrvatskom Leskovcu bila poglavarica samostana<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Stjepana Kranj\u010di\u0107a se sje\u0107am jako dobro. Bio je tih, skroman i povu\u010den dje\u010dak, srednje tjelesne gra\u0111e, uvijek uredan i \u010dist. U \u0161koli je bio izvrstan u\u010denik pa je, kao i ja, \u010desto od u\u010diteljice dobivao zadatak da poma\u017ee slabijim u\u010denicima. On je to vrlo rado i savjesno obavljao, a i sam bi pojedinim slabijim u\u010denicima nudio svoju pomo\u0107. Osobito je bio dobar u ra\u010dunu i povijesti.
\nIz sje\u0107anja FRANCE LESKOVAR, Kranj\u010di\u0107eve kolegice iz osnovne \u0161kole u Petrijancu<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Principala, kako sam zvao \u017eupnika gospodina Kranj\u010di\u0107a, do\u017eivio sam kao vrlo duhovnu osobu, kao onoga tko ima svoj stav. On je bio \u010dovjek euharistije. Bio je izrazite Stepin\u010deve \u0161kole, toliko principijelan, bez kompromisa. Od njega sam jako puno nau\u010dio. Kod na\u0161ih razgovora, pa uz obroke i ve\u010dere, upijao sam svaku njegovu rije\u010d. Bio je vrlo strog u nekim stvarima. On je primjerice slu\u017eio prvu misu u \u0161est sati ujutro, a ja sam ve\u0107 u to doba, dakle u \u0161est, morao biti u ispovjedaonici. Poslije bih ja imao svoju misu. Tra\u017eio je da tako rano budem u ispovjedaonici \u010dak i ako nikoga nije bilo. Govorio je da ako i nikoga nema, da \u0107emo mi vjernike \u010dekati. Davao je maksimalnu priliku ljudima da se ispovjede.
\nPrema kapelanu je bio jako fer. Financijski je prema meni bio korektan. Nije bio \u0161krt, zapravo je bio galantan. Mene su najvi\u0161e oboga\u0107ivali susreti i razgovori s njim u svakome pogledu. Bio je vrlo \u0161irok, govorio bi o \u010demu god ho\u0107ete. O svojoj je pro\u0161losti malo govorio. Ni na \u0161to se on nije tu\u017eio. Ako nije bilo gostiju, znali smo nakon ve\u010dere jako dugo ostati i pri\u010dati. Znao sam ga izlu\u0111ivati s pitanjima, svi\u0111alo mi se to. On je pak na sve imao odgovor, i s te mi je strane bio vrlo drag i normalan. Nikada mi nismo imali neki sukob.
\nIz sje\u0107anja PETRA LOVA\u0160ENA, Kranj\u010di\u0107evog kapelana u Kri\u017eevcima<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Pamtim Kranj\u010di\u0107eve krunice. Molio ih je prije svete mise kle\u010de\u0107i u sredini crkve. Imao je posebnu klupu. Pamtim i da je uvijek bio u ispovjedaonici, a ako je negdje drugdje slu\u017eio misu pa bi do\u0161ao kasnije, otvorio bi vrata od sakristije i glasno rekao: \u201cIma li koga za svetu ispovijed?\u201c U i\u0161\u010dekivanju pokornika \u017eupnik je u ispovjedaonici molio \u010dasoslov. Nikada se nije trebalo i\u0107i po njega kako bi se pristupilo sakramentu ispovijedi. Posebno bi uo\u010di blagdana poticao i pozivao vjernike na sakrament pomirenja. Blagdan sv. Ane nije pro\u0161ao, a da \u017eupni zbor nakon sredi\u0161nje svete mise nije bio po\u010da\u0161\u0107en objedom kod \u017eupnika Kranj\u010di\u0107a.\u00a0 Ostalo mi je u sje\u0107anju kako je sam \u017eupnik Kranj\u010di\u0107 dvorio svoje goste donose\u0107i hranu iz kuhinje u blagovaonicu, obilaze\u0107i svakoga i nutkaju\u0107i ga hranom.
\nIz sje\u0107anja \u0160TEFICE PALO\u0160IKA, Kranj\u010di\u0107eve vjerou\u010denice i zbora\u0161ice u Kri\u017eevcima<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Jako se brinuo o vjeronauku. Moji roditelji i ja mislili smo da kada primim sakramente, da vi\u0161e ne trebam i\u0107i na vjeronauk. A na blagoslovu se on za\u010dudio kako mene vi\u0161e nema na vjeronauku. Moji su rekli da sam primio sakramente i da sam ve\u0107 velik. Ne, rekao je \u017eupnik, pa on i sada u gimnaziji treba i\u0107i na vjeronauk. On to na\u0161e mi\u0161ljenje nije ismijao, samo me potaknuo da nastavim dalje. Ponovno me prigrlio kao da smo prekju\u010der bili skupa na vjeronauku. No, ja sam zbog prekida osje\u0107ao rupu. \u017dupnik je i na to pazio, poticao je na odgovornost. Ali je poticao tonom kojim te \u017eeli, a ne tonom \u017eandara ili pandura.
\nIz sje\u0107anja VLADIMIRA PALO\u0160IKE, Kranj\u010di\u0107evog vjerou\u010denika i ministranta iz Kri\u017eevaca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Stjepan je bio povu\u010den dje\u010dak, rijetko je sudjelovao u na\u0161im nesta\u0161lucima. Ipak, kao dobar \u0111ak, uvijek je rado pomagao nama slabijima, pa je i meni \u010desto obja\u0161njavao zadatke, naro\u010dito ra\u010dunanje.
\nIz sje\u0107anja STJEPANA PATR\u010cEVI\u0106A,\u00a0 Kranj\u010di\u0107evog osnovno\u0161kolskog kolege iz Petrijanca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Vele\u010dasni Kranj\u010di\u0107 je bio niski, lijepi, mr\u0161avi \u010dovjek. U kontaktu s ljudima bio je previ\u0161e dobar, sa svima je razgovarao, nikada nije pitao tko je bogat, a tko siroma\u0161an. Uvijek je bio smiren, i u bolesti pri kraju \u017eivota nije bio ni\u0161ta \u017eiv\u010dan, uzrujan. Uvijek je bio nasmijan, vedre naravi i uvijek se lijepo dr\u017eao. Ni crvu ni mravu nikada se nije zamjerio, svi smo ga voljeli.
\nNa sprovode je uvijek dolazio i krasno ih je vodio. Mi smo kao obitelj do\u017eivjeli veliku tragediju. Sin Stjepan nam se utopio 1966. Bilo je to vrijeme kada je vele\u010dasni ve\u0107 bio jako bolestan. Htjeli smo da nam sprovod vode trojica sve\u0107enika. \u017dupnik Kranj\u010di\u0107 osobno nije mogao do\u0107i, ali nam je, makar je bio u svojim bolovima, dao rije\u010d utjehe i prona\u0161ao je i poslao trojicu sve\u0107enika.
\nIz sje\u0107anja BARBARE PICIG, supruge pokojnog zvonara Stjepana Piciga iz filijalne crkve sv. Katarine u Erdovcu<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Nosila sam na farof mlijeko, jaja, povr\u0107e i ostale namirnice. Tako sam na farofu bolje upoznala \u017eupnika i \u010dasne sestre koje su radile i stanovale tamo. U zimsko doba, kada nije bilo toliko posla na gospodarstvu, posu\u0111ivao mi je knjige o \u017eivotu svetaca i druge knjige duhovnog sadr\u017eaja. Kad vi\u0161e nije imao knjiga, u \u0161ali sam mu rekla da \u0107u onda i\u0107i na zabave. Malo se je zamislio i rekao: \u00abPa, idi ako misli\u0161 da je to dobro\u00bb. Drugi bi mi to zabranjivali, s obzirom na to da imam dvoje male djece i da \u017eivim s roditeljima. Kranj\u010di\u0107 je znao da se ne\u0107u upustiti u kojekakve avanture.
\nIz sje\u0107anja DRAGICE PA\u017dIN, Kranj\u010di\u0107eve \u017eupljanke iz Karana<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

\u017dupnik Kranj\u010di\u0107 je insistirao na kvalitetnom pastoralu cijele \u017eupe, nije se brinuo samo za grad, va\u017eni smo mu bili i mi na selu. I njegovanju obi\u010daja pridavao je va\u017enost. Zato smo kompletne vjeronauke za sakramente imali kod sv. Katarine. Radije se \u017ertvovao on pa je dolazio k nama pje\u0161ice, nego da smo mi djeca pje\u0161a\u010dila u grad. Fizi\u010dka mu \u017ertva nije bila mrska. Svi smo iz Erdovca, Dijankovca i Podgajca dolazili na svibanjske i listopadske pobo\u017enosti jer je i vele\u010dasni pje\u0161ice dolazio svaki dan. Ljudi su dolazili u velikom broju. Prema \u017eupljanima je bio jako dobar pa se ve\u0107ina rado odazivala. A i po\u0161tivali su to \u0161to on zbog nas dolazi iz grada pje\u0161ice.
\nIz sje\u0107anja \u0110URE PICIGA, Kranj\u010di\u0107evog vjerou\u010denika iz Erdovca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Jedna mi je \u010dasna sestra ispripovijedala jednu situaciju koja pokazuje koliko je Stjepan kao sve\u0107enik dr\u017eao do svete \u010disto\u0107e. \u010casna ga je kod obla\u010denja misnog ruha u sakristiji dodirnula za nogu, pa je on nakon toga u znak pokore izabrao post te nije doru\u010dkovao. Prikazao je post kao zadovolj\u0161tinu.
\nIz sje\u0107anja MATE REPI\u0106A, Kranj\u010di\u0107evog kolege sve\u0107enika iz iste generacije, tako\u0111er rodom iz Petrijanca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

U \u017eupi sv. Ane u Kri\u017eevcima toga dana bila je krizma. Moja je majka imala infarkt. Primijetila sam da ne\u0161to nije u redu s majkom pa sam rekla djeci da se ne razilaze jer baki nije dobro. Planirala sam kako \u0107e jedno od njih oti\u0107i na ambulantu, a drugo u \u017eupni ured po sve\u0107enika. Tako je i bilo. Ne sje\u0107am se tko je kamo oti\u0161ao od njih dvoje. No, sje\u0107am se da je \u017eupnik do\u0161ao odmah, doletio je, meni se \u010dinilo u \u010dasu, na motoru, a imao je punu ku\u0107u gostiju \u2013 podsje\u0107am da je bila krizma. To zna\u010di da je bio biskup zajedno sa sve\u0107enicima kod \u017eupnika Kranj\u010di\u0107a. Kad je vl\u010d. Kranj\u010di\u0107 do\u0161ao, ve\u0107 je bilo gotovo. Mama je umrla, ali je \u017eupnik sve izmolio nad njom, dao joj je i bolesni\u010dko pomazanje. Kad je izlazio iz ku\u0107e, do\u0161li su ljudi iz ambulante, a \u017eupnik Kranj\u010di\u0107 im je rekao: \u201cVi\u0161e niste potrebni.\u201c
\nIz sje\u0107anja JELICE RUNDEK, Kranj\u010di\u0107eve \u017eupljanke iz Kri\u017eevaca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Jednog sam dana s prijateljem, sada ve\u0107 pokojnim Mijom Ba\u010danom, putovao iz Jal\u017eabeta u Kri\u017eevce. Budu\u0107i da smo u Kri\u017eevce do\u0161li dosta rano, a znaju\u0107i da je Stjepan ondje \u017eupnik, predlo\u017eio sam prijatelju da ga posjetimo, \u0161to smo i u\u010dinili. Do\u010dekao nas je iznimno srda\u010dno, odu\u0161evljen \u0161to nas vidi. Za\u010dudilo me njegovo poznavanje prilika u rodnom Petrijancu. Iako je vrlo rijetko dolazio rodnoj ku\u0107i, znao je tako re\u0107i za svaku obitelj u Petrijancu, za sve me pitao, \u010dak je znao i za pojedine mla\u0111e \u010dlanove u obiteljima koji mu i nisu bili u rodu. Zadr\u017eali smo se u razgovoru sa Stjepanom oko sat i pol, a tada je rekao da mora na pastoralni pohod jednoj obitelji.
\nIz sje\u0107anja JOSIPA RU\u0160ECA, Kranj\u010di\u0107evog prijatelja iz djetinjstva u Petrijancu<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Jedanput sam na \u0160tefanje, zamoljen od svojega \u017eupnika, tako\u0111er Stjepana, nakon \u0161to smo imali misu poldanjicu u Gu\u0161\u0107erovcu, \u017eupniku Kranj\u010di\u0107u odnio dar. Oti\u0161ao sam biciklom. Do\u0161ao sam, \u010destitao mu, predao mu dar i rekao mu da me \u0161alje moj \u017eupnik. Insistirao je da im se pridru\u017eim na objedu. Uveo me, a kad tamo! U dru\u0161tvu je sjedio grkokatoli\u010dki biskup Bukatko. Jako sam se za\u010dudio kako me Kranj\u010di\u0107 kao svojega gosta uveo u tako visoko dru\u0161tvo kao ravnopravnoga \u010dlana. Pojeo sam i oti\u0161ao, ali nikada nisam zaboravio kako je on mene, a bio sam jo\u0161 nitko i ni\u0161ta, uveo u tako visoko dru\u0161tvo.
\nMoj je \u017eupnik Lugarec bio dobar \u017eupnik. Za njega su \u017eupljani znali re\u0107i: \u00abDobar je kao kruhek\u00bb. I bio je stvarno dobar, puno mi je pomogao. Me\u0111utim je Kranj\u010di\u0107 bio druga\u010diji, pristupa\u010dniji, on je bio ba\u0161 svet \u010dovjek. Onaj koji je svet \u2013 bliz je svima. Meni je bio bliz, a takav je bio svima koji su ga imali sre\u0107u upoznati.
\nIz sje\u0107anja PAVLA \u0160ATRAKA, umirovljenog sve\u0107enika koji je kao sjemeni\u0161tarac iz Kri\u017eevcima obli\u017enjeg Svetog Petra Orehovca kontaktirao s Kranj\u010di\u0107em<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Sje\u0107am se jedne gospo\u0111e kojoj je sin oti\u0161ao u Belgiju. Kad se napokon javio, poslao joj je nekakve papire na francuskom i ona je to nosila \u017eupniku da joj prevede. \u017dupnik nije te\u017eio tome da mu netko za ono \u0161to radi ne\u0161to plati ili ve\u0107 nekako uzvrati. Sve \u0161to je radio, radio je\u00a0 da pomogne \u010dovjeku. Uvijek je bio na usluzi.
\n\u017dupnik Kranj\u010di\u0107 je bio blag, pun strpljenja, iskren, ponizan, po\u017ertvovan (primjer: bolesniku je i\u0161ao usred no\u0107i dati posljednju pomast i to ne jednom nego bezbroj puta). Nikada mu ni\u0161ta nisam zamjerila, niti sam \u010dula da mu je itko \u0161to zamjerio. Ostao mi je u posebno lijepoj i dragoj uspomeni. Svaki dan se molim da Bog odredi da \u017eupnik Kranj\u010di\u0107 postane bla\u017eeni. To bi bila velika milost za mene i za sve nas.
\nIz sje\u0107anja VESNE SRBLJINOVI\u0106, Kranj\u010di\u0107eve vjerou\u010denice i \u017eupljanke iz Kri\u017eevaca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

U ime \u017eupe sam se i oprostio od vele\u010dasnog Kranj\u010di\u0107a na sprovodu. Taj sam govor imao napisan, ali ga vi\u0161e nemam. To mi je netko sro\u010dio, ne sje\u0107am se vi\u0161e tko. Ali sam stajao iza svake izgovorene rije\u010di na sprovodu. Govor je bio o Kranj\u010di\u0107evoj dobroti, po\u017ertvovnosti, on je bio predobar \u010dovjek. Na sprovodu sam nosio kri\u017e. Kad smo do\u0161li do groblja, \u010duli smo da u sv. Ani, gdje je ranije bila misa,\u00a0 jo\u0161 ima ljudi koji nisu ni krenuli. Do\u0161ao je toliki narod, ne samo iz na\u0161e \u017eupe. A koliko je sve\u0107enika samo bilo\u2026 I danas odem vele\u010dasnome na grob, stanem, pomolim se pred grobom. Njegov je grob uvijek pun cvije\u0107a, ali ne znam tko to sve nosi. Ne \u010dudi me to jer je Kranj\u010di\u0107 kao \u010dovjek bio svetac, sve bi dao od sebe, sve, sve, sve.
\nJa sam vele\u010dasnome vodio financije. Nije mu bilo va\u017eno \u0161to sam bio seljak, imao je povjerenja u mene. Ako je dobio kakvoga milodara ili dar uz blagoslov ku\u0107a, sve sam nosio u banku. Uvijek sam znao koliko je novca u blagajni. U crkvu nisu i\u0161la gospoda, niti za Kraljevine Jugoslavije, niti za vrijeme Nezavisne, ni za vrijeme komunizma, ni danas. Gospoda ne idu u crkvu, ide sirotinja. Zato penez u blagajni nije bilo puno. Ta mizerija od novca te\u0161ko je bila dovoljna za pre\u017eivljavanje njima na \u017eupnome dvoru.
\nSam je Kranj\u010di\u0107 bijedno \u017eivio, skromno, jako skromno. U njegovo je vrijeme bilo puno sirotinje. Mi smo seljaci nerijetko hodali bosi. Jednom sam prilikom sa \u017eupnikom stajao ispred crkve. Razgovarali smo, a prema nam je i\u0161ao nepoznati siromah u starim, potrganim cipelama. Ja sam samo gledao, a vele\u010dasni mu je pri\u0161ao, bez rije\u010di je uzeo njegove cipele, obuo ih na svoje noge, a njemu je dao svoje bolje cipele. Isuse slatki, kad se toga sjetim.
\nIz sje\u0107anja IVANA \u0160IPU\u0160I\u0106A, Kranj\u010di\u0107evog pastoralnog suradnika u Kri\u017eevcima, \u017eupnoga blagajnika<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Ostalo mi je u sje\u0107anju da je pre\u010dasni \u010desto u d\u017eepu svojega crnog habita za svakog od nas djece imao bombon. A u to je vrijeme bombon za nas bio velika, uvijek \u017eeljena poslastica. Niti je bilo novaca za taj \u201eluksuz\u201c, niti je bilo tih slastica kao danas. A on ih je iz d\u017eepa vadio kao iz neke \u010darobne kutije.
\nKad bismo se sreli u gradu, bilo mu je drago \u0161to smo se susreli, pitao bi me kako je u \u0161koli, kako je kod ku\u0107e, i savjetovao mi je \u201eneka se pazim\u201c. U to vrijeme bilo je \u010desto svakakvih spletkarenja od strane komunista u cilju bla\u0107enja i izrugivanja Crkve i vjernika, a posebno se to htjelo pokazati djeci i mladima, radi zastra\u0161ivanja i mo\u017eebitnog okretanja mladih prema komunizmu. Stoga sam njegov bri\u017eni \u201eneka se pazim\u201c dobro razumio. Taj izraz mi je davao i snage i hrabrosti da se odupirem kojekakvim podmetanjima i ruganjima koje sam do\u017eivljavao kao vjernik.
\nIz sje\u0107anja \u017dELJKA \u0160TUBELJA, Kranj\u010di\u0107evog vjerou\u010denika i ministranta iz Kri\u017eevaca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Po svojim je osobinama on za mene svet sve\u0107enik. Ako zbog ni\u010dega drugog, onda zato \u0161to je po cijele no\u0107i le\u017eao na podu, takva je \u017ertva za Boga zasluga za svetost. A molio je i molio. Ako ga nitko nije trebao, i ako nije pisao, kle\u010dao je pred oltarom. Ja mogu posvjedo\u010diti da je zaslu\u017ean za svetost.
\nIz sje\u0107anja s. JUDITE TOMLJANOVI\u0106, Kranj\u010di\u0107eve \u010dasne sestre kuharice u Kri\u017eevcima<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Svakoga tjedna, obi\u010dno \u010detvrtkom, Mi\u0161ko Pavi\u0161i\u0107, Bo\u017eo iz Preseke, Ivan Mustak iz \u0110ur\u0111ica i ja, a nekada i grkokatoli\u010dki kanonici, sastajali smo se kod Kranj\u010di\u0107a. Zajedni\u010dki smo molili sve\u0107eni\u010dke molitve, brevijar i imali meditacije. Tada nije bilo toliko duhovnih knjiga kao danas, pa je Kranj\u010di\u0107 prevodio s francuskog dijelove knjiga francuskih i njema\u010dkih teologa i duhovnika, spremaju\u0107i rekolekcije. Kada bi nam dr\u017eao te rekolekcije \u2013 meditacije, to je zaista bio jedan sna\u017ean duhovni do\u017eivljaj. On je to radio s puno truda i ljubavi. A to je bilo slatko i korisno za na\u0161 duhovni \u017eivot.
\nOsim toga, Kranj\u010di\u0107 bi mjese\u010dno, a i \u010de\u0161\u0107e, zvao nekoga iz Zagreba: profesora teologije, patra isusovca ili franjevca za rekolekcije.\u00a0 Bez Kranj\u010di\u0107a ne znam bih li ja izdr\u017eao kao \u017eupnik u Dubovcu nekoliko godina. I materijalno nas je pomagao i duhovno nas je dr\u017eao. Ako jedan \u010detvrtak netko nije do\u0161ao, on se interesirao, brinuo, poslao \u010dovjeka ili je \u010dak osobno mopedom do\u0161ao po bilo koga od nas.
\nKranj\u010di\u0107 je kao tajnik i\u0161ao s biskupom. Onda je i on dobio batina. Dakle, trpio je. Priznavaoc je, rekli bismo mi danas. Puno je toga pretrpio i \u0161utio, nije se usudio re\u0107i. Na \u017ealost, umro je prije nego \u0161to je o tome istinu napisao. To je za Kranj\u010di\u0107a kao \u010dovjeka i sve\u0107enika bio \u017eivotni ispit. Trpio je i bio tu\u010den. Upoznao je zlo i la\u017e ateizma. Znao je bolje nego drugi ocijeniti lukavost i perfidnost komunizma. \u010cesto nas je upozoravao na opasnosti. Njemu imamo zahvaliti \u0161to smo ostali na visini sve\u0107eni\u0161tva. I da smo uop\u0107e izdr\u017eali tamo gdje smo bili i da smo napravili ne\u0161to. Kranj\u010di\u0107 se nije bojao govoriti, ali je dobro znao kad i gdje mo\u017ee ne\u0161to re\u0107i.
\nIz sje\u0107anja BLA\u017dA TOTE, Kranj\u010di\u0107evog kolege koji je sve\u0107eni\u010dki djelovao u Dubovcu blizu Kri\u017eevaca<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

Stric \u0160tef i stric Matek bili su jako razli\u010diti po karakteru. Stric Matek je vi\u0161e bio kao gospodin, a stric \u0160tef je uvijek bio vi\u0161e skromniji, pobo\u017eniji. Sje\u0107am se da je rado razgovarao o jednostavnim stvarima.
\nKao djevojka na tavanu sam na\u0161la njegove bilje\u017enice s malo debljim koricama i naljepnicama s njegovim imenom i prezimenom. Imao je prekrasan rukopis. Pisao je krasopisom koji je tada bio u modi. Ali nijedna bilje\u017enica, na\u017ealost, nije sa\u010duvana.
\nIz sje\u0107anja MARIJE VRBAN\u010cEVI\u0106, Kranj\u010di\u0107eve ne\u0107akinje iz Petrijanca<\/strong><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na misi bi se \u017eupnik Kranj\u010di\u0107 prekrasno dr\u017eao, kao i na razli\u010ditim pobo\u017enostima, na primjer na pobo\u017enosti kri\u017enoga puta, na koju smo uglavnom svi i\u0161li jer je bila nakon poldanje mise.\u00a0Bio je uvijek dostupan za sakrament svete ispovijedi. Za njega je bilo jednako vrijeme podne ili pola no\u0107i, 12 sati… <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-77","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kranjcic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/77","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/kranjcic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/kranjcic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kranjcic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kranjcic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=77"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/kranjcic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/77\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kranjcic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=77"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}