{"id":4839,"date":"2020-04-14T14:51:58","date_gmt":"2020-04-14T14:51:58","guid":{"rendered":"http:\/\/kranjcic.hr\/?p=4839"},"modified":"2020-04-14T14:54:18","modified_gmt":"2020-04-14T14:54:18","slug":"odrzan-spomen-52-godisnjice-smrti-stjepana-kranjcica-u-krizevcima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kranjcic.hr\/?p=4839","title":{"rendered":"ODR\u017dAN SPOMEN 52. GODI\u0160NJICE SMRTI STJEPANA KRANJ\u010cI\u0106A U KRI\u017dEVCIMA"},"content":{"rendered":"\n

U Kri\u017eevcima je u utorak 7. travnja 2020. odr\u017ean spomen 52. godi\u0161njice smrti kri\u017eeva\u010dkoga \u017eupnika na glasu svetosti Stjepana Kranj\u010di\u0107a (Petrijanec, 5. 12. 1918. \u2013 Rim, 10. 4. 1968.).<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

Misno je slavlje u \u017eupnoj crkvi sv. Ane slu\u017eio \u017eupnik pre\u010d. Stjepan Sovi\u010dek. Euharistiji je prethodila \u017eupnikova molitva pred Kranj\u010di\u0107evim grobom na kri\u017eeva\u010dkome Gradskom groblju. \u017dupnik Sovi\u010dek molio je prigodne molitve vjernika, a izmolio je i molitvu za otvorenje procesa za progla\u0161enje bla\u017eenim Stjepana Kranj\u010di\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Sam dan Kranj\u010di\u0107eve smrti 10. travnja ove godine pada na Veliki petak. Zato je sve\u010danost spomena obljetnice bila zakazana za 7. travnja. Zbog pandemije korona virusom misa je slu\u017eena bez vjernika, a popratni je pripremljeni program Kranj\u010di\u0107u u \u010dast otkazan.<\/p>\n\n\n\n

U spomen 52. godi\u0161njice smrti kri\u017eeva\u010dkoga \u017eupnika na glasu svetosti Stjepana Kranj\u010di\u0107a jo\u0161 je nekoliko sve\u0107enika, osobno i duhovno povezanih s Kranj\u010di\u0107em i Kri\u017eevcima, slavilo mise u njegovu \u010dast. <\/p>\n\n\n\n

Stjepan Kranj\u010di\u0107 ro\u0111en je u Petrijancu 5. prosinca 1918. u pobo\u017enoj obitelji u kojoj je ro\u0111eno desetero djece od kojih je i stariji brat Matija zare\u0111en za sve\u0107enika. Nakon gimnazije i studija teologije za sve\u0107enika ga je 6. lipnja 1943. godine zaredio nadbiskup Alojzije Stepinac. Od 1943. do 1945. bio je kapelan u Po\u017eegi, zatim od 1945. do 1947. kapelan u \u017eupi sv. Marka na zagreba\u010dkome Gornjem gradu gdje se pokazao kao sposoban, radi\u0161an, beskompromisan i neustra\u0161iv sve\u0107enik. Godine 1947. postao je bilje\u017enik Nadbiskupskoga duhovnog stola te tajnik biskupu Franji Salis-Seewisu. Kao sve\u0107enika izrazite Stepin\u010deve linije vlasti su ga 1950. godine prognale iz Zagreba pa je on od 1950. do 1952. bio kod \u010dasnih sestara karmeli\u0107anki u Hrvatskom Leskovcu gdje je napisao svoj doktorski rad koji je obranio 31. svibnja 1952. na zagreba\u010dkome KBF-u. U to je vrijeme i pomagao susjednome \u017eupniku Franji Kuhari\u0107u, kasnijem zagreba\u010dkom nadbiskupu i kardinalu, u Rakovu Potoku te je zajedno s Kuhari\u0107em posje\u0107ivao nadbiskupa Stepinca u internaciji u Kra\u0161i\u0107u. Godine 1952. postao je \u017eupnik u Kri\u017eevcima, a bio je i sudac Nadbiskupskoga \u017eenidbenog suda u Zagrebu. Kao \u017eupnik istaknuo se nevjerojatnom pastoralnom revno\u0161\u0107u, karitativno\u0161\u0107u, dare\u017eljivo\u0161\u0107u, gostoljubivo\u0161\u0107u, duhovno\u0161\u0107u, skromno\u0161\u0107u, ponizno\u0161\u0107u i asketskim na\u010dinom \u017eivota. Dr\u017eao je redovite duhovne obnove za okolne sve\u0107enike, koji su veoma rado dolazili k njemu. Nakon 16 godina apsolutne zauzetosti za svoje vjernike na svim razinama \u017eivljenja, umro je 10. travnja 1968. u 50. godini \u017eivota od posljedica druge operacije tumora na mozgu u jednoj rimskoj poliklinici. Pokopan je na kri\u017eeva\u010dkome Gradskom groblju 16. travnja 1968. uz nevi\u0111en opro\u0161taj naroda i klera. Vi\u0161e od pedeset godina kako je umro, vjernici Kranj\u010di\u0107a dr\u017ee na glasu svetosti, mole mu se, a njegov je grob, bez organiziranih pohoda, redovito oki\u0107en cvije\u0107em i svije\u0107ama.<\/em><\/p>\n\n\n\n