Knjiga \u201eUsmena knji\u017eevnost kri\u017eeva\u010dkoga kraja\u201c autorice doc. dr. sc. Tanje Baran sve\u010dano je predstavljena u Matici hrvatskoj u Zagrebu.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n
O knjizi su govorili pisac predgovora i autori\u010din mentor na diplomskom, magistarskom i doktorskom radu professor emeritus Stipe Botica, recenzentica prof. dr. sc. Ljiljana Marks te glavni urednik nakladni\u0161tva Matice hrvatske dr. sc. Luka \u0160eput. Izabrane lirske pjesme, pripovijest, zaklinjanja i zagonetke zapisane u kri\u017eeva\u010dkom kraju tijekom 19. stolje\u0107a kazivao je glumac Adam Kon\u010di\u0107, a kroz program promocije uz \u201espelanciju\u201c je najpoznatijih hrvatskih vinsko-pajda\u0161kih regula \u201eKri\u017eeva\u010dkih \u0161tatuta\u201c vodio tzv. \u201ehi\u017eni japica\u201c Zoran Homen.<\/p>\n\n\n\n
Luka \u0160eput uvodno je ispripovijedao za\u0161to Matica hrvatska objavljuje usmenoknji\u017eevnu gra\u0111u te govorio o obimnom usmenoknji\u017eevnom korpusu koji Matica \u010duva. Istaknuo je da je knjigu Tanje Baran mogao objaviti i Ogranak Matice hrvatske u Kri\u017eevcima, ali da je sredi\u0161njica prepoznala iznimnu vrijednost toga djela, i u analizi i valorizaciji u prvom dijelu knjige te u cjelovito objavljenoj usmenoknji\u017eevnoj gra\u0111i u drugom dijelu knjige, pa da je zato knjigu odlu\u010dila objaviti Mati\u010dina sredi\u0161njica.<\/p>\n\n\n\n
Stipe Botica okupljenima je govorio o autorici kao svojoj nekada\u0161njoj iznimnoj studentici kojoj je svojevremeno ponudio zaposlenje na Katedri za usmenu knji\u017eevnost na kroatistici Filozofskoga fakulteta, ali da je ona ipak odlu\u010dila ostati na HRT-u, gdje i danas djeluje kao urednica Radio Sljemena. Izrazio je zadovoljstvo \u0161to je ostala aktivna i u znanosti pa i danas pi\u0161e knjige i znanstvene radove te predaje na Komunikologiji Fakulteta hrvatskih studija Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu u statusu naslovne docentice. Istaknuo je da je autorica u knjizi predstavila petnaestak rukopisa od kojih je pola nastalo tijekom 19. stolje\u0107a na poticaj Matice hrvatske iz ruku poznatih onodobnih zapisiva\u010da poput Ivana Kukuljevi\u0107a Sakcinskog, \u0110ure De\u017eeli\u0107a, Franje Ksavera Kuha\u010da do zapisa obrazovanih, ali javnosti manje poznatih zapisiva\u010da u kri\u017eeva\u010dkom kraju. Okupljenima je predstavio i autori\u010dinu valorizaciju usmenoknji\u017eevne gra\u0111e kr\u0161\u0107anskoga tematskog ciklusa. Progovorio je o vrijednosti predstavljane knjige kao modelu drugim hrvatskim sredinama u stvaranju zavi\u010dajnih usmenoknji\u017eevnih monografija, ali i naglasio da stvaranje knjige poput ove kri\u017eeva\u010dke iziskuje znanje, dugotrajan uporan rad, strpljenje i veliku ljubav prema zavi\u010daju. <\/p>\n\n\n\n
Ljiljana Marks je predstavila strukturu djela isti\u010du\u0107i da su Kri\u017eevci, \u0161to autorica pokazuje u knjizi, odgovorili na sve nacionalne poticaje za zapisivanjem usmene knji\u017eevnosti od po\u010detaka 19. stolje\u0107a nadalje, da su u tom gradu \u017eivjeli najpoznatiji ljudi Hrvatskoga narodnoga preporoda od Antuna Nem\u010di\u0107a, Ljudevita Farka\u0161a Vukotinovi\u0107a, Mirka Bogovi\u0107a, Franje Markovi\u0107a, \u0161to je zasigurno pridonijelo dru\u0161tvenom i kulturno-knji\u017eevnom pozicioniranju Kri\u017eevaca kao jedne od klju\u010dnih hrvatskih sredina onoga vremena te da su u tome kraju usmenoknji\u017eevne rukopise stvarali klju\u010dni ljudi hrvatskoga dru\u0161tvenoga i kulturnoga \u017eivota 19. stolje\u0107a, kada se i zapo\u010delo s organiziranim popisivanjem usmenoknji\u017eevne ba\u0161tine hrvatskoga naroda. U ekspertizi svih tih okolnosti, kao i kroz analizu prikupljene usmenoknji\u017eevne gra\u0111e, Tanja Baran se nametnula kao jedna od najistaknutih terenskih i arhivskih istra\u017eiva\u010dica mla\u0111e generacije, zaklju\u010dila je Ljiljana Marks.<\/p>\n\n\n\n
Autorica Tanja Baran ispripovijedala je o svojem zanimanju za usmenu knji\u017eevnost od po\u010detaka studija kroatistike do danas, o svojim izvornim zapisima usmene knji\u017eevnosti u kri\u017eeva\u010dkom selu Erdovcu, o svojem bavljenju \u201eKri\u017eeva\u010dkim \u0161tatutima\u201c te o iscrpnom procesu bavljenja rukopisima koji se \u010duvaju u Odsjeku za etnologiju HAZU, a objavljeni su u knjizi, od fotokopiranja, skeniranja, prepisivanja, kolacioniranja, do same analize i vrijednosne prosudbe. Zahvalila je osobno svojim prijateljima, ve\u0107inom kroatisticama, koji su joj pomagali u tom procesu te nakladniku Matici hrvatskoj. Naglasila je da je osobita vrijednost knjige ne samo u njenim znanstvenim prosudbama, ve\u0107 i u usmenoknji\u017eevnoj gra\u0111i koja je cjelovito objavljena u drugom dijelu knjige. \u201eDjelo zato ima vi\u0161e od 500 stranica, no u knjizi se mogu \u010ditati dosad javnosti potpuno nepoznati usmenoknji\u017eevni sadr\u017eaji zapisani u kri\u017eeva\u010dkom kraju. Dosad se iz Kri\u017eevaca znalo jedino za ‘Kri\u017eeva\u010dke \u0161tatute’, i za zapis Milana Bubanovi\u0107a koji je objavio Ivan Kukuljevi\u0107 Sakcinski, a sada je javnosti dostupno cjelokupno kri\u017eeva\u010dko usmenoknji\u017eevno obilje zapisano u 19. i 20. stolje\u0107u\u201c, istaknula je autorica. Na kraju je odr\u017eala zahvalnu zdravicu okupljenima po \u201eKri\u017eeva\u010dkim \u0161tatutima\u201c te u zajedni\u0161tvu sa Zoranom Homenom i Adamom Kon\u010di\u0107em zapjevala napitnicu, \u0161to spada u ciklus \u201ehrvatske dobrovolje\u201c, hrvatskih napitnica, zdravica, i popijevaka, va\u017enoga usmenoknji\u017eevnog korpusa koji u knjizi tako\u0111er ima zapa\u017eeno mjesto.<\/p>\n\n\n\n
Nakon zagreba\u010dkoga slijedi kri\u017eeva\u010dko predstavljanje knjige. Promocija \u0107e biti odr\u017eana u maloj dvorani Hrvatskoga doma u Kri\u017eevcima u srijedu 8. lipnja u 19.30 sati. Uz autoricu i predstavlja\u010de Stipu Boticu i Ljiljanu Marks, nastupit \u0107e glumica Branka Cvitkovi\u0107 i KUD \u201ePrigorje\u201c Kri\u017eevci. <\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/kranjcic.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/06\/001-Zdravica-Tanje-Baran.jpg\")
<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n