Sonja Tomić
PLAMENA SRCA – HRVATSKI SVECI I BLAŽENICI
Izdavač: Udruga za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić»
Za izdavača: Tanja Baran
Urednik: Krešimir Žinić
Nakladnik: Glas Koncila
Za nakladnika: Nedjeljko Pintarić
Godina izdanja: 2009.
Zbirka pripovijedaka u kojoj prvi put na jednome mjestu djeca osnovnih i srednjih škola mogu kroz književnu formu doznati o hrvatskim svecima i blaženicima unaslovljena je „Plamena srca – hrvatski sveci i blaženici”, a autorica i ilustratorica je Sonja Tomić.
Držeći se biografija pojedinoga hrvatskog duhovnog velikana te ih dopunjavajući zanimljivostima, molitvama, biblijskim isječcima, ili pjesmicama, autorica u „Plamenim srcima” razvija, ponegdje i kroz dijaloge, osnovne poruke svakoga lika primjereno dječjem uzrastu. Tako se u zbirci, slijedom blagdana svetaca i blaženika kroz godinu, može čitati najprije o trojici hrvatskih svetaca: Leopoldu Bogdanu, Mandiću, Marku Križevčaninu, Nikoli Taveliću, a zatim, kako idu u kalendaru kroz godinu, o: Alojziju Stepincu, Jakovu Zadraninu, Ozani Kotorskoj, Julijanu iz Bala, Ivanu Merzu, Mariji Propetog Isusa Petković, Augustinu Kažotiću, Katarini Kosači Kotromanić, Graciji iz Mula i Otonu iz Pule. Svaka priča ima svoj zaseban naslov koji je i osnovna poruka svakoga velikana te datum spomendana. Privlačno i vjerno originalnim slikama likovni prikazi svetaca i blaženika, koje je također napravila Sonja Tomić, obogaćeni su simbolima svakoga pojedinog sveca. Razigranosti knjige pridonosi iskren uvodni autoričin tekst „Ako hoćeš, možeš uljepšati svijet” u kojem ona opisuje kako se kao djevojčica počela zanimati za naše svece i blaženike. Objašnjava da su nam sveci važni jer su nam uzori za život te da se za njihovo službeno proglašenje netko mora jako zauzeti, a da po pitanju brojnosti proglašenih svetaca zaostajemo za mnogim narodima, makar je u hrvatskom narodu bilo i danas ima svetih ljudi. Privlačnosti tvrdo ukoričene knjige ponajviše pastelnih boja pridonosi i autoričin talent da sveca približi suvremenom djetetu. Tako, primjerice, Jakov Zadranin kao dobar kuhar iz 15. stoljeća daje zgodan recept, a s Otonom iz Pule, s kojim i završava knjiga, na kraju se uz notni zapis može i zapjevati: „Vjera srca mog, najveća je snaga. Daj mi, Isuse, ponizno srce”.