EUHARISTIJSKO SPOMEN-SLAVLJE UZ 42. GODIŠNJICU KRANJČIĆEVE SMRTI

EUHARISTIJSKO SPOMEN-SLAVLJE UZ 42. GODIŠNJICU KRANJČIĆEVE SMRTI

Večernjom euharistijskom spomen-misom 10. travnja 2010. u križevačkoj župnoj crkvi sv. Ane, kao dio Svećeničke godine, spomenuta je 42. godišnjica smrti križevačkoga župnika na glasu svetosti Stjepana Kranjčića.

Misno je slavlje predvodio Kranjčićev vjeroučenik i ministrant i prvi od petorice bogoslova koje je Kranjčić poveo putem svećeništva, Stjepan Drugčević, današnji župnik u Rakovu Potoku.

Pozdravljajući okupljene Kranjčićeve poštovatelje župnik Drugčević u uvodnom se dijelu mise prisjetio velikog udarca koji se dogodio njemu i mnogim vjernicima u trenutku kada je Kranjčić iznenada 10. travnja 1968. predao Bogu svoju plemenitu dušu, otišavši u sredini svojih dana, u 50. godini života i 25. godini svećeničkoga služenja. Kazao je da je počašćen što ga je župnik križevačke župe sv. Ane Krešimir Žinić pozvao da u Križevcima predvodi misu za svojega nikad prežaljenoga pokojnog župnika te izrazio zahvalnost Bogu što dragoga župnika Kranjčića nakon tolikih godina križevački vjernici nisu zaboravili, što prohujale godine nisu izbrisale „ono što smo nosili, i što danas nosimo, a to je on, njegov lik, jednostavno Stjepan Kranjčić koji je ovozemaljsku domovinu koju je toliko volio prerano zamijenio nebeskom domovinom.”

U propovijedi je župnik Drugčević istaknuo da i Katolička crkva ima svoje nobelovce, akademičare, prvake koji su postigli vrhunske rezultate na području asketskoga života, u karitativnom radu, u vjernom služenju Bogu i bližnjima, u kreposnom življenju u herojskom stupnju, u krvnim i nekrvnim mučeništvima. „Jedan od tih boraca za nebesku domovinu i gledanje Boga licem u lice zasigurno je bio dr. Stjepan Kranjčić čije je srce prestalo kucati na današnji dan prije 42 godine, srce koje je ljubilo Boga i svakoga čovjeka s kojim se usput kroz život i svoje svećeničko nesebično služenje i pastoralno djelovanje susretao – od malog djeteta do starca”, rekao je župnik Drugčević i posvjedočio: „Kada je ta žalosna vijest do nas doprla iz Rima gdje se to dogodilo, bila je to za sve nas tama Velikoga petka. Osjećali smo se kao Isusovi apostoli i prijatelji: napušteno, izgubljeno, obezglavljeno, izgubili smo duhovnoga vođu, učitelja, liječnika naših duša, oca, brata i prijatelja. Otišao je jedan svet svećenik, tih i samozatajan, ali principijelan i dosljedan, vjeran Evanđelju koje je godinama propovijedao i živio.”

Svećenik Drugčević je zatim govorio o Kranjčićevu osebujnom pristupu svakom čovjeku, o njegovu osvajanju mnogih srca pa i onih koji nisu bili simpatizeri Crkve ni njenih službenika pa su u svojoj zaslijepljenosti zagorčavali život i Kranjčiću koji je, širokogrudan, svima opraštao. „U prilog tome ide i činjenica”, naglasio je svećenik Drugčević, „da je 16. travnja 1968. u popodnevnim satima od župne crkve sv. Ane, uz zatvorene dućane, tekla nepregledna rijeka naroda, njih nekoliko tisuća uz više od sto svećenika i dvojicu biskupa, prema križevačkom gradskom groblju. Svi su pratili svojega župnika Kranjčića kojega su u lijesu na ramenima nosili salezijanski bogoslovi i sjemeništarci.” Svoje je sjećanje župnik Drugčević završio riječima riječima: „Ja sam osobno kao bogoslov bio svjedok tih događaja, kao i cjelokupnoga Kranjčićeva djelovanja u Križevcima od njegova dolaska 1952. do njegove smrti, i o župniku Kranjčiću mogao bih napisati više podebljih romana. Sada želim potvrditi svoje uvjerenje koje je tada, u tim trenucima bilo prisutno u mojoj duši – da je umro svetac. Kod tog uvjerenja i danas ostajem! Zato pozdravljam osnivanje i sve inicijative Udruge za promicanje znamenitih Križevčana ‘Dr. Stjepan Kranjčić’, jer sam uvjeren da nas pokojni Kranjčić danas radosno gleda s neba, moli se Ocu nebeskom za sve nas, grli nas kao svoju ljubljenu djecu i poručuje nam: Budite jedno srce i jedna duša jer će vas po tome prepoznati da ste bili moji učenici. A mi obećavamo dragom župniku da ćemo ga trajno nositi u svojim srcima i dragim uspomenama i moliti se da jednoga dana slavimo njegov spomendan, osim ovoga kada se sjećamo njegova odlaska s ovoga svijeta.”

Pozdravljajući sina križevačkoga kraja predvoditelja misnoga slavlja župnik domaćin Krešimir Žinić na kraju je izrazio svoje poštovanje i zahvalnost svećeniku Drugčeviću koji je posvjedočio da je od dana svojega ređenja svakoga 10. travnja gdje god je bio u svećeničkoj službi služio spomen-misu za Stjepana Kranjčića.

Misno je slavlje inače započelo čitanjem kratke Kranjčićeve biografije te stihovima pjesnikinje iz Ivanca Ljiljane Lukačević „Pusti da te pjesmom ljubim (svetom svećeniku Stjepanu)”. Euharistija je obogaćena prigodnim molitvama vjernika te pjevom Zbora mladih križevačkih župa koji vodi Tamara Perc, a koja je u popričesnom dijelu otpjevala pjesmu „Kranjčićev znamen”.

Prijepodnevne trenutke Kranjčićeva spomendana njegovi su poštovatelji predvođeni župnikom Žinićem iskoristili za zajedničko polaganje vijenaca i okupljanje na Kranjčićevu grobu na križevačkom Gradskom groblju. U toj je prigodi pročitana pjesma pjesnikinje Nade Pomper posvećena neprežaljenom križevačkom župniku te je, kao i na kraju mise, izmoljena molitva za otvorenje procesa za proglašenje blaženim Stjepana Kranjčića.

 

PRILOZI

Plakat
Pozivnica